Nakon bure reakcija koje je među forumašima portala Sarajevo-x.com i u široj javnosti izazvalo otvoreno pismo bh. pjevača Fuada Backovića Deena, poslano iz Milana gdje se on trenutno obrazuje, počela su se oglašavati i udruženja građana. Jedna zanimljiva reakcija stigla je od udruženja `Protest` čiji je predstavnik Deenu napisao sljedeće pismo. `Dragi Fudo,

Izložen izglednoj opasnosti da ću ti podić’ rejting te da ćeš nam nakon ove prepiske priuštit’ neki novi “genijalni” video-singl u kojem se tvoje nedovoljno razbuktalo tijelo kupa u znoju ili u vodi sa sudopera, ipak ne mogu da ne reagujem na tvoje dirljivo pismo bosanskohercegovačkom narodu kojim konačno uspijevaš zabetonirati svoje mjesto neprikosnovenih idiotskih pojava, kojih nam opet ne fali, eto, zahvaljujući i takvim likovima poput tebe.

Lijepo je to što si u Milanu, u Italiji, pa još kako kažeš da se slomi jadan od učenja. Bio ti je i vakat. U vrijeme kad svak’ normalan, bilo gdje u svijetu, uči i stiče naobrazbu ti si skakutao po dunjaluku i raspričavao kako guziš k’o lud, neizostavno utičući na buduće, kako ih sam nazivaš, “kraljeve”, šta i kako treba u životu. Sad je, nadam se, došlo malo iz guzice u glavu pa si skont’o da ne bi bilo loše imat’ i papir o završenoj školi pa kad se (ako se) vratiš, zaposliti u nekoj od parali firmi u ovoj zemlji.

Očekivano je da po povratku svoj hljeb nađeš u telecomu jer ta firma svakako i jeste mjesto gdje za uhljebljenje rekovalescenata estradnih (Sanela Sijerčić, agentica za dizanje slušalice) i političikih (Samir Silajdžić, “NE DAM OSTAVKU!” /, Semiha Borovac, “Nekad kad razmišljam” /, a prema najavama i Abdurahman Malkić, onaj što je prije rata živio u Srebrenici, a poslije rata mu je u Srebrenici vikendica). Ne bi te stavlj’o u isti koš sa ovim političkim, al’ uz Sanelu si i slika i prilika, da t’ ka’em.

Kako nam je već postalo navika i neminovnost da od dva zla biramo manje i tvoje zaposlenje na mjestu gdje “običan” čovjek ne može ni prismrdit’ bilo bi svakako manje bolno za mozak od toga da ti stanovnici Kantona Sarajevo doživotno plaćaju doprinose i to još za tvoj opskurni umjetnički rad.

Dakle Fudo, milo mi je, fakat, što si se odlučio na obrazovanje i nadam se da ćeš i u tome bit’ uzor omlaTini našoj vajnoj kao i onda kada si se napučenih usnica oglašavao “Laži me, laži, vjerovaću sve”, i u toj odluci te kao i svaki dobronamjeran Bosanac i Hercegovac podržavam.

Teško mi je vidjeti da si u nedostatku eurića pa ne možeš svakonoćno odmoriti svoju procesom obrazovanja opterećenu glavicu al’ ipak se uspije nakuckat’ makar mjesečno, pa i ti po cijeni od 150 eura za noć okusiš bar komadić sjaja.

Neukusno je što porediš napaćenu Italiju i shrvane Milaneze sa supersilnom Bosnom i Hercegovinom i trgovačkim centrom Sarajevo, a nek’ si nam rek’o da si dobar i human. Ako išta znaš o svom rodnom gradu, a prema svemu teško znaš išta o bilo čemu, onda ti je jasno da je isticanje sebe iznad ostalih redovno i neizbježno označeno jednom rječju – Papak. U tvom slučaju bi (zbog doživljaja mase) bilo Papčić, a to ti je ovdje najgora kletva, moj Futku. Gora i od one “dabogda im’o pa nem’o”.

Koristim priliku da ti se ispred svekolikog bosanskohercegovačkog naroda izvinem za svu “tugu i bol” i naš “pesimizam kojeg si žrtva” al’ to je jednostavna neminovnost u gradu kojeg j..e kako ko stigne i čiji se građani zatvoriše u kuće i spas traže na internetu jer se na ulici ubija i zabijaju noževi na redovnoj vikend-razini, dok im se zabranjuje okupljanje na mjestima gdje bi se trebao čuti njihov glas. Ali ti to ne znaš, nisi ti na takvoj puri rast’o. Pa eto, izvini što nam je lijepo, dok se ti s dušom rastaješ u milanskoj vukojebini.

Hvala ti i za cjenovnik milanske ugostiteljske ponude. Baš sam kont’o skoknut’ malo, al’ mi ne daju vizu, pih.

Također, svjetski putniče, ne mogu da ti se ne izvinem za to što “mi u TOM Sarajevu živimo k’o kraljevi”.

Vjerujem da ti je i samom poznato, ko, kad i kako brunda po kafanama, jer ništa se nije promijenilo od tvog posljednjeg javljanja za glam blam il’ red karpet, šta već. Ipak smo mi češće na dženazama, sahranama, sprovodima i centrima urgentne medicine, nego u bibliotekama, izložbama, muzejima, što u Milanu garant nije slučaj, je l’.

Ja shvatam da si ti dijete odraslo u ratu, što objašnjava dosta o tvojoj moralnoj i vaspitnoj zbunjenosti. To, iako nije opravdanje, da se uzeti za olakotnu okolnost. Isto tako shvatam da si kao dijete dugogodišnjeg političara bio “žrtva” protekcionizma i lagodnog življenja, lagodnijeg nego je to normalno mnogima u Bosni i Hercegovini, a pogotovo u stanju u kakvom se koprcaju današnji žitelji ove zemlje. Sve te ja kontam. Ono što ne kontam je činjenica da se javljaš iz Milana, gdje si na (m)učenju, umjesto da si po modnim revijama, ekskluzivnim sastajalištima i drugim mondenskim svršavalištima. Tačno mi teško dođe.

Ali, ne brini, “penziono i invalidsko” ti se i dalje redovno uplaćuju, tako da si tu objezbjeđen pa se ne moraš s pesimizmom i gađenjem osvrtat’ na političare tipa Emira Hadžihafizbegovića, glumca i kulturnog ministra u usponu.

I na kraju, molim te da ne shvatiš ovo kao eventualni pokušaj moje prepiske s tobom, a kamoli moje naglo interesovanje za tebe i tvoju jeb...vnost. Ni slučajno. S. zamolila da je malo razveselim pričom o našima u svijetu jer je jutros rasplakaše odbijenicom za italijansku vizu.

Dosljedno shrvan do bola,

Nermin Čengić`