U zagrebačkoj Tvornici kulture kultni slovenski bend predstavio se u jednom sasvim drugačijem izdanju, razveselivši ljubitelje klasične i avangardne glazbe.
Nakon uspješne turneje
povodom albuma Volk, u sklopu koje se Laibach čak dva puta predstavio Zagrepčanima, 29. studenog u Tvornici nastupili su u sasvim drugačijem izdanju. Na repertoaru je bio Bach, točnije Bachova Umjetnost fuge.Materijal za album Laibachkustderfuge, koji je u Tvornici imao svoje zagrebačko predstavljanje, nastao je još 2006. godine povodom gostovanja na popularnom Bachfestu u Leipzigu.
Bachova umjetnost fuge jedno je od najintrigantnijih dijela u povijesti glazbe, što je definitivno navelo Laibachovce da se prime upravo njegove interpretacije.
Ovo, za izvedbu zahtjevno dijelio, Laibachovci su odlučili interpretirati uz pomoć računala i softvera, pa su tako Bachovu izjavu ``lako je svirati instrument: sve što trebaš je pritisnuti pravu tipku u pravo vrijeme i instrument će svirati sam``, preformulirali u ``lako je svirati Bacha: sve što trebaš je otvoriti pravi program na pravom kompjuteru i Bach će svirati sam``. Na pozornici Tvornice publiku su dočekali stolovi puni sintetizatora zvuka i dva računala, dva platna za projekcije, bubanj, klavijature...
Album Laibachkustderfuge, osim slavnom njemačkom skladatelju, Laibach je posvetio i Arnoldu Schoenbergu, Marcelu Duchampu, Kraftwerku, kapetanu Georgeu Hopeu Verneyu, Bobbyju Fischeru i Borisu Spaskiju, a svima koji su ga preslušali ili prisustvovali njegovoj live izvedbi jasno je i zašto. Riječ je o glazbenom dijelu u stilu njemačke glazbene avangarde `70-tih. U ovom zanimljivom glazbenom eksperimentu jedini vokal kojeg s vremena na vrijeme čujemo ponavlja igru riječi Lai-Bach, kao da bi htio uputiti na vezu između izvođača i autora partiture. Raskoš video projekcija s prošle turneje zamijenio je minimalizam koji savršenu prati glazbu koja nastaje na pozornici.
Kompletan audio-vizualni dojam nadopunjavala je i rasvjeta koja je mijenjala boju, a time i kompletnu atmosferu tijekom cijelog koncerta, prelijevajući se od narančaste, plave i zelen do ljubičaste.
Riječ je o koncertu koji je zasigurno bio zanimljiviji ljubiteljima Bacha, nego ljubiteljima Laibacha, što se moglo vidjeti i po reakcijama publike.
Neki su se već nakon prve tri skladbe skupili kući, a veliki broj onih koji su ostali prigovarali su cijeli koncert, no oni koji su znali što su točno došli slušati, definitivno su uživali.