Dobro vrijeme, solidan line-up te superpovoljne cijene ulaznica privukli su veliki broj posjetitelja na Jarun. Svatko je našao nešto za sebe, bilo omiljeni bend, bilo dobru ekipu. Sve u svemu, zabava nije izostala. Iako se po broju posjetitelja u petak činilo da interes publike za nastupom indie rock-bendova, i domaćih i regionalnih zvijezda nije baš velik, subota i nedjelja pokazale su suprotno.

Uz domaća imena The Chweger, Stampedo, Dječake, Vatru i Pipse, među zanimljivijim izvođačima prvog dana Rokaj festa treba izdvojiti i francuske disco indie rokere Bogarts And The Addictives, čiji je dobar nastup, najvjerojatnije zbog ranog termina, popratilo svega dvjestotinjak ljudi.

Nastup Trnokopa, zajedničkog projekta ekscentričnog bosanskog kantautora Damira Avdića i Ede Maajke, trajao je jedva pola sata, što nije ni čudo nakon što je Edo nastup na Rokaj festu nazvao ``njihovom šestom probom``.


Kombinacija žestokih gitara i hip-hopa neizbježno je podsjetila na Rage Against The Machine, no kako su Maajka i Avdić još uvijek u fazi formiranja zajedničkog izričaja, vrijeme će pokazati u što će Trnokop izrasti.

Prvi festivalski dan obilježen je gostovanjem kultnog alter benda Wire, koji je odlično odradio svoj nastup. Iako nije previše komunicirao s publikom, a i publika je u početku djelovala poprilično nezainteresirano, pozitivne reakcije nisu izostale. Energija iskusnih glazbenika na stageu uskoro je ponijela okupljene.

Odlično vrijeme privuklo je drugi dan festivala dvostruko veći broj posjetitelja. I dok je zanimljivi mladi britanski bend Soprano pokazao što zna i umije ispred svega nekoliko stotina posjetitelja, nešto veći broj okupljenih zabavljali su The Dwarvesi, vremešni pankeri koji se još uvijek ponašaju kao klinci, no sviraju znatno bolje.

Najveći broj posjetitelja na festivalu privukao je dobro raspoložen i jako pričljiv Damir Urban, na čiji je nastup odlično utjecala festivalska atmosfera, pa je okupljene počastio i hitom Laufera Moja voda.


Zvijezde druge večeri bili su Lemonheadsi, koji su se hrvatskoj publici predstavili odsviravši cijeli, nedavno reizdani album It`s A Shame About Ray. Iako na glasu kao simpatičan bend, Lemonheadsi su djelovali poprilično nezainteresirano, što ipak nije narušilo dobru atmosferu i reakcije publike.

Najveći raspašoj na festivalu, unatoč lošem razglasu, standardnom repertoaru i klasičnom Canetovom nastupu, napravili su Partibrejkersi.

Iako se činilo da bi se po broju okupljenih u nedjelju mogao ponoviti petak, publika se ipak sjatila na Jarun u velikom broju.

Nakon mlakog nastupa These New Puritansa, na bini se pojavila grupa The Fall, koja definitivno nije razočarala okupljene, još samo da je zvuk bio bolji... Preglasan razglas natjerao je mnoge da iz pozadine promatraju nastup frontmena Marka E. Smitha, koji ne može ostaviti publiku ravnodušnom.

Rambo Amadeus definitivno je s godinama izgubio dio svog poslovičnog šarma i originalnost nastupa, no definitivno dobro dođe, s vremena na vrijeme, prisjetiti se starih dobrih stihova.


Iako je vrijeme uglavnom bilo naklonjeno posjetiteljima i organizatorima festivala, pred nastup Godfathersa pljusnula je kiša... no unatoč vremenu i nastupu pod šatorom, ``kumovi rocka`` otprašili su žestoko i imali jedan festivalski bis.

Organizacija je bila dobra. Bez prevelike gužve i velikih redova, unatoč tisućama posjetitelja, samo kemijski WC-i nakon tri dana uistinu nisu više za upotrebu...