U tri desetljeća pod okriljem diskografske kuće Croatia Records/Jugoton, od prve LP ploče Ljubavna pjesma (1975.) do dvostrukog koncertnog CD/DVD izdanja OliveR (2004.), Oliver Dragojević stvorio je impresivan opus od tridesetak albuma,... neformalno omeđen razdobljem suradnje s pokojnim skladateljem Zdenkom Runjićem i „novim početkom“ u 90-ima Gibonnijevom Cesaricom i CD-om Nova svitanja (1994.). Glasnogovornik uglazbljene Dalmacije, Oliver se nakon prvih hitova sa Splitskog festivala (Skalinada, Malinkonija…) i znaka raspoznavanja za sva vremena, Galeb i ja, sustavno pretvarao u pojam vrhunskog pop pjevača izvan regionalnih granica, s uporištem u svim slojevima slušatelja različite generacijske pripadnosti. Postojana emocionalna vrijednost njegova glasa i repertoara učinila ga je izvođačem jedinstvenog statusa na hrvatskoj pop sceni.

Trajno zanimanje publike za klasičnu i suvremenu Oliverovu pjesmaricu rezultiralo je u ljeto 2006. CD reizdanjima svih njegovih studijskih albuma u „crvenom“ i „plavom“ boxu Oliver 1 & Oliver 2 s četrnaest, odnosno šest diskova. Potkraj prošle godine, u okviru novopokrenute CR serije The Platinum Collection, Oliveru je pripao dvostruki CD s 40 kronološki poredanih uspješnica, da bi se polovicom veljače 2007. u prodaji pojavila prva reprezentativna antologija njegovih snimaka u trostrukom box setu pod nazivom Kozmički Dalmatinac.

Autor izdanja Dražen Vrdoljak naslovio ga je sintagmom koju je prvi put spomenuo prije trideset godina u bilješci za Oliverov album Malinkonija, dok Kozmičkog Dalmatinca opisuje kao izdanje namijenjeno slušatelju „čija se precepcija glasa i interpretacija Olivera Dragojevića usidrila u zoni „emocionalnog učinka južnjačke utjehe pjevača s naočalima“, što je također citat iz Vrdoljakova teksta, ali za Oliverovu kompilaciju Sve najbolje iz 1994., čime on podsjeća na kontinuitet profesionalnog zanimanja za Oliverovu karijeru koje je, kao njegov sugrađanin, bio svjedokom od samih početaka sa splitskom grupom Batali, još prije Oliverova festivalskog debija Runjićevim Picaferajem 1967.

Prva dva CD-a Antologije 1975.-2005. tematski su posvećena izboru pjesama kojima je tandem Runjić-Dragojević ostavio tako dubok trag u hrvatskoj produkciji zabavne glazbe, a naročito tzv. dalmatinske šansone. CD 1 zove se Galeb i okuplja osamnaest posveta Dalmaciji i južnjačkom stanju duha, u rasponu od tjeskobno intoniranih skladbi Dišperadun i Ništa nova do naširoko omiljenih Piva klapa ispo` volta i Oprosti mi, pape, ne zaobilazeći prizvuk Smojinih tužbalica o sudbini malih ljudi u pjesmi Ča je život vengo fantažija, uglazbljene stihove Tina Ujevića (Zelenu granu s tugom žuta voća), verzije Runjićevih skladbi za Meri Cetinić (U prolazu, Čet`ri stađuna) i hitove poput Galeba, Poete i Karoce. CD 2 naslovljen je Ljubavna pjesma, što izravno upućuje na zbirku Runjićevih i Dragojevićevih ljubavnih balada bez kojih ne prolazi nijedan Oliverov ambicioznije zamišljen koncert (Romanca, Ključ života, Molitva za Magdalenu, Stine…), rijeđe izvođene naslove Nocturno, Ne žuri djevojčice, Večernja ljubav, nekoliko skladbi drugih autora (Bez tebe, Što to bješe ljubav i Kad u te nestane mi vire s prvog albuma, Vridilo je, izvan CR kataloga), uz nezaobilaznu Vjeruj u ljubav.
CD 3 Svitanja prvi put na jednom disku sažima najbolje iz Oliverove produkcije nakon prekida rada sa Zdenkom Runjićem, označenog drugom pjevačevom neprolaznom himnom Cesarica. Oliver se od tada koristio doprinosima niza autora (Gibonni, Jure Stanić, Petar Grašo, Hari Rončević…) i producenata koji su mu na albumima Neka nova svitanja, Vrime, Duša mi je more, Dvi, tri riči i Trag u beskraju pomogli da – uz jezgru Runjićevih evergreena – stvori sasvim novi repertoar po mjeri u međuvremenu stasale publike: Dobar dan, Tko sam ja da ti sudim, Moj lipi anđele, Dva put san umra, Dobro jutro (tugo)… sve do prepjeva Lijepe bez duše i Traga u beskraju.

S Galebom na početku i Cesaricom na samom kraju, antologija Kozmički Dalmatinac i simbolički i de facto zaokružuje dosadašnji diskografski vijek Olivera Dragojevića, namijenjena slušateljima koji su ga oduvijek doživljavali kao pjevača „za dušu“ u najboljem smislu tog pojma. U decentnoj grafičkoj opremi tandema Bachrach & Krištofić, s nizom novih fotografija, tekstovima Dražena Vrdoljaka i pregledom Oliverove diskografije za Croatia Records/Jugoton u popratnoj knjižici na 28 stranica, Kozmički Dalmatinac se – ne slučajno – pojavljuje na početku godine u kojoj Oliver bilježi 60. rođendan i četiri desetljeća od prve snimke Picaferaj, kao primjeren dar njegovim poklonicima i dragocjena kutija najboljeg što je svojom glazbom u međuvremenu ponudio.